Prevod od "grobu" do Slovenački


Kako koristiti "grobu" u rečenicama:

I jednom nogom u grobu, i dalje si veran ljubimac.
Čeprav si z eno nogo v grobu, si zvest hišni ljubimec.
To je glupost... kao da se namerno pomeramo jedan korak bliže grobu.
To je noro. Zavestno greva korak bliže grobu.
Ako vaša ljubav može nešto tužno da smisli, napišite to na njenom grobu i pepelu to njenom pevajte veèeras.
Če si ljubezen kaj žalostnega vam lahko izmislil, napravite napis ji za nagrobnik. Zapojte ji ga drevi nad gomilo in jutri zjutraj k meni pridite.
Kasno juce, sumari su pronasli ljudske ostatke.....u grobu koji je izgleda nedavno iskopan.
Včeraj popoldne, so gozdni delavci naleteli na človeške ostanke.....v grobu, ki izgleda dokaj svež.
"Šta god da tvoje ruke mogu, uposli ih jer nema rada, ljubavi, znanja ni mudrosti u grobu."
"Karkoli tvoje roke zmorejo, zaposli jih, ker ni dela, ljubezni, znanja niti modrosti v grobu."
Zakunuo si mi se da æeš ga nositi... do smrti i da æe ležati pored tebe u grobu!
Prisegel si, ko sem ti ga dajala, da nosil ga boš vse do smrti in da bo ležal s tabo v tvoji jami!
Veæ sam se kladio da æe na tvom grobu pisati 'nije mogao uhvatiti Winchestere.'
Stavil sem, da bo na tvojem nagrobniku pisalo: Ni ujel bratov Winchester
Mislim, njegov tata je jednom nogom u grobu, a drugom na kori banane.
Njegov oče je že eno nogo v grobu in drugo vleče za seboj.
Taj znak je bio na grobu u Godrikovoj dolini.
Ta znak je bil na grobu v Godric Hollowu.
A naši ljudi koji leže u neobeleženom grobu u Africi?
Kaj pa naši možje, ki ležijo v neoznačenem grobu v Afriki?
Trebalo bi da èitam iz knjige na veštièinom grobu!
Na čarovničinem grobu, bi moral brati iz te knjige.
Svake godine, neko joj èita prièu na grobu.
Vsako leto je nekdo prebral zgodbo, na njenem grobu.
Na Lamarkovom grobu će barikade biti podignute!
Na drugega marca bali barikad se bode naših!
To bi bilo kao da hodaš po Ajrinom i Molinom grobu.
Kot bi hodil po grobu Ire in Molly.
Nikada se neæeš sastati sa voljenima na onom svetu nego æeš biti sama, zatvorena u neoznaèenom grobu za svu veènost, slušajuæi svet iznad èak i kad tog sveta više ne bude bilo.
Da nikoli združiti z ljubljenim v kraljestvo dlje. Toda namesto da bi bil sam, zapečatena v neoznačenem grobu za vse večne čase, poslušanje svetu gredo na okoli vas, celo do tega svet ni več.
Samo još jedno lice u prolazu na tvom putu ka grobu.
Postala bo le bežen obraz na tvoji poti v smrt.
Šta rade baloni na Abrahamovom grobu?
Zakaj so na Abrahamovem grobu baloni?
Čuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga medju nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svog; niko izmedju nas neće ti zatvoriti grob svoj da ne pogrebeš mrtvaca svog.
Poslušaj nas, gospod; knez Božji si ti med nami: v najlepšem grobov naših pokoplji mrliča svojega; nihče izmed nas ti ne zapre groba svojega, da bi ne pokopal svojega mrliča.
Potom umre Gedeon sin Joasov u dobroj starosti, i bi pogreben u grobu Joasa oca svog Avijezerita u Ofri.
In Gideon, sin Joasov, je umrl v lepi starosti in je bil pokopan v grobu očeta svojega Joasa v Ofri Abiezritov.
A Asaila uzeše i pogreboše u grobu oca njegovog koji beše u Vitlejemu.
In so vzdignili Asahela in ga pokopali v grobu očeta njegovega v Betlehemu.
A kad pogreboše Avenira u Hevronu, car podiže glas svoj i plaka na grobu Avenirovom; plaka i sav narod.
In pokopali so Abnerja v Hebronu, in kralj je povzdignil glas svoj in jokal pri grobu Abnerjevem, in vse ljudstvo je plakalo.
I zapovedi David momcima svojim, te ih pogubiše, i odsekoše im ruke i noge, i obesiše kod jezera hevronskog; a glavu Isvostejevu uzeše i pogreboše u grobu Avenirovom u Hevronu.
In David zapove mladeničem svojim, in ti so ju umorili in jima odsekali roke in noge in so ju obesili pri ribniku v Hebronu. Glavo Isbosetovo pa so vzeli in jo pokopali v Abnerjevem grobu v Hebronu.
Ahitofel pak videći gde se ne učini kako on savetova, osedla svog magarca, pa se podiže i otide kući svojoj, u svoj grad, i naredivši za svoju kuću obesi se te umre, i bi pogreben u grobu oca svog.
Ko pa je videl Ahitofel, da ne delajo, kakor je bil svetoval, osedla osla ter vstane in odide domov v mesto svoje in uredi hišo svojo ter se obesi, in je umrl in je bil pokopan v grobu očeta svojega.
A pošto ga pogrebe, reče sinovima svojim govoreći: Kad umrem, pogrebite me u grobu gde je pogreben čovek Božji, pokraj kostiju njegovih metnite kosti moje.
In ko ga je pokopal, govori sinovom svojim in reče: Kadar umrjem, pokopljite me v grobu, v katerem je pokopan mož Božji; poleg njegovih kosti položite kosti moje.
I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovom kod otaca njegovih u gradu Davidovom.
In hlapci njegovi so ga pripeljali na vozu v Jeruzalem in ga pokopali v grobu njegovem z njegovimi očeti v mestu Davidovem.
I pogreboše ga u njegovom grobu u vrtu Ozinom; i Josija, sin njegov bi car na njegovo mesto.
In pokopali so ga v grobu njegovem na vrtu Uzovem. In Josija, sin njegov, je zavladal na mestu njegovem.
I mrtvog metnuše ga sluge njegove na kola, i odvezoše ga iz Megidona u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovom; i narod zemaljski uze Joahaza, sina Josijinog, i pomazaše ga i zacariše ga na mesto oca njegovog.
In hlapci njegovi so ga mrtvega odpeljali iz Megida in ga pripeljali v Jeruzalem ter pokopali v grobu njegovem. In ljudstvo dežele je vzelo Joahaza, sina Josijevega, in so ga pomazilili ter postavili za kralja namesto očeta njegovega.
I pogreboše ga u grobu njegovom, koji iskopa sebi u gradu Davidovom, i metnuše ga na postelju koju beše napunio mirisavih stvari i masti zgotovljenih veštinom apotekarskom, i spališe mu ih vrlo mnogo.
In pokopali so ga v njegovem grobu, ki si ga je izsekal v mestu Davidovem, položivši ga na ležišče njegovo, ki je bilo napolnjeno z dišečim kadilom in različnimi dišavami, narejenimi na lekarnarski način; in so zanj napravili silno velik ogenj.
Imaše trideset i dve godine kad poče carovati, i carova osam godina u Jerusalimu, i preminu da niko ne zažali za njim; i pogreboše ga u gradu Davidovom, ali ne u grobu carskom.
Dvaintrideset let je bil star, ko je zakraljeval, in vladal je v Jeruzalemu osem let. In odšel je, ne da bi bili žalovali za njim; in pokopali so ga v mestu Davidovem, a ne v grobih kraljevskih.
O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnev Tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
O da bi me shranil v šeolu, da bi me skril, dokler ne mine jeza tvoja, mi določil rok, in potem se me spomnil!
Grobu vičem: Ti si otac moj; crvima: Ti si mati moja, ti si sestra moja.
ako sem dejal grobu: Oče moj si! in črvadi: Mati si moja in sestra moja!
I duša se njegova približava grobu, i život njegov smrti.
in duša njegova se bliža jami in življenje njegovo pogubnikom.
Jer mrtvi ne spominju Tebe; u grobu ko će Te slaviti?
Kajti spomina nate v smrti ni, v grobu [Hebr. šeol.] kdo bi te slavil?
Kao medju mrtve bačen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sećaš, i koji su od ruke Tvoje daleko.
Med mrtvimi sem zapuščen kakor pobiti, ležeči v grobu, ki se jih ne spominjaš več, ker so ločeni od tvoje roke.
Eda li će se u grobu pripovedati milost Tvoja, i istina Tvoja u truljenju?
Ali naj bi se v grobu oznanjala milost tvoja, zvestoba tvoja v kraju pogube?
A on ne zna da su onde mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njene.
Ali on ne ve, da so mrtvi tam, v globočinah smrtnega kraja povabljenci njeni.
Sve što ti dodje na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.
Čvrsto se poprimi vsega, kar ti pride pod roko, da storiš z močjo svojo; kajti ni ne dela, ne preudarjanja, ne znanja, ne modrosti v kraju smrti, kamor greš.
A onde beše Marija Magdalina i druga Marija, i sedjahu prema grobu.
Bila je pa tam Marija Magdalena in druga Marija, sedeč grobu nasproti.
A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vide same haljine gde leže, i otide čudeći se u sebi šta bi.
A Peter vstane in pohiti h grobu in, sklonivši se, ugleda samo platnene prte. In odide domov, čudeč se, kaj se je zgodilo.
A uplašiše nas i žene neke od naših koje su bile rano na grobu,
Pa tudi uplašile so nas neke žene izmed naših, ki so bile zgodaj pri grobu,
A kad dodje Isus nadje ga, a on već četiri dana u grobu.
Ko torej Jezus pride, ga najde že štiri dni ležečega v grobu.
A Petar izidje i drugi učenik, i podjoše ka grobu.
Peter torej gre ven in drugi učenec, in šla sta h grobu.
Trčahu, pak, oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dodje pre ka grobu.
Tečeta pa oba skupaj; a drugi učenec teče hitreje nego Peter in pride prvi h grobu,
Tada, dakle, udje i drugi učenik koji najpre dodje ka grobu, i vide i verova.
Tedaj stopi noter tudi drugi učenec, ki je bil prvi prišel h grobu, in vidi to in veruje.
0.61104512214661s

Preuzmite našu aplikaciju sa rečnim igrama besplatno!

Povežite slova, otkrijte reči i izazovite svoj um na svakom novom nivou. Spremni za avanturu?