Walter Jacobs přežil, i když byl přes 11 hodin vystaven oblaku dýmu.
Jacobs je prezivio unatoc trajna 1 1 sata izlozenosti oblak plina...
5000-6000 z 28000 letů denně napříč Evropou bylo zrušených, nebo přesměrovaných na nejbližší dostupná letiště, jako výsledek oblaku popela.
Izmeðu 5 i 6 hiljada od ukupno 28 hiljada dnevnih letova, širom Evrope su ili otkazani ili preusmereni ka najbližem aerodromu, što je posledica oblaka pepela.
že se vznesla v oblaku inkoustu a když se usadila, tak říká: "Ah, uviděli mě.
pa je nestala u oblaku mastila. Kada se prizemlji, hobotnica kaže, "Oh, videli su me.
Tahle galaxie a vlastně všechny galaxie jsou zjevně zasazeny do oblaku této neviditelné temné hmoty.
Zapravo, ova galaksija i svaka druga galaksija su izgleda ubačene u oblak ove nevidljive tamne materije.
Duhu svou postavil jsem na oblaku, a bude na znamení smlouvy mezi mnou a mezi zemí.
Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta izmedju mene i zemlje.
A budeť, když uvedu mračný oblak nad zemí, a ukáže se duha na oblaku,
Pa kad oblake navučem na zemlju, videće se duga u oblacima,
Nebo když bude duha ta na oblaku, popatřím na ni, abych se rozpomenul na smlouvu věčnou mezi Bohem a mezi všelikou duší živou v každém těle, kteréž jest na zemi.
Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta izmedju Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.
Stalo se pak v bdění jitřním, že pohleděl Hospodin na vojska Egyptských z sloupu ohně a oblaku, a zmátl vojsko Egyptské.
A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.
Stalo se pak, když mluvil Aron ke všemu shromáždění synů Izraelských, že se obrátili tváří k poušti, a aj, sláva Hospodinova ukázala se v oblaku.
I kad reče Aron svemu zboru sinova Izrailjevih, pogledaše u pustinju, i gle, slava Gospodnja pokaza se u oblaku.
I řekl Hospodin Mojžíšovi: Aj, já půjdu k tobě v hustém oblaku, aby slyšel lid, když mluviti budu s tebou, ano také, aby tobě věřil na věky.
A Gospod reče Mojsiju: Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti stanem govoriti i da ti veruje do veka.
I přebývala sláva Hospodinova na hoře Sinai, a přikryl ji oblak za šest dní; a dne sedmého zavolal na Mojžíše z prostřed oblaku.
I beše slava Gospodnja na gori sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka.
I všel Mojžíš do prostřed oblaku a vstoupil na horu. A byl Mojžíš na hoře čtyřidceti dní a čtyřidceti nocí.
I Mojsije udje usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.
I sstoupil Hospodin v oblaku, a stál s ním tam, a zavolal ze jména: HOSPODIN.
A Gospod sidje u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.
Ta slova mluvil Hospodin ke všemu shromáždění vašemu na hoře z prostředku ohně, oblaku a mrákoty, hlasem velikým, a nepřidal nic více, a napsal je na dvou dskách kamenných, kteréž mně dal.
Te reči izgovori Gospod svemu zboru vašem na gori isred ognja, oblaka i mraka, glasom velikim, i ništa više, nego ih napisa na dve ploče kamene koje mi dade.
Byť pak vstoupila až k nebi pýcha jeho, a hlava jeho oblaku by se dotkla,
Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
Můžeš-li pozdvihnouti k oblaku hlasu svého, aby hojnost vod přikryla tebe?
Možeš li dignuti glas svoj do oblaka da bi te mnoštvo vode pokrilo?
Vstoupím nad výsosti oblaku, budu rovný Nejvyššímu.
Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim.
Hlučení cizozemců jsi přetrhl jako horkost v sucho, horkost stínem oblaku; zhouba ukrutných přetržena.
Vrevu inostranaca prekinuo si kao pripeku na suvom mestu; kao pripeka senom od oblaka, tako se pevanje nasilnika prekide.
Jakož shledává pastýř stádo své tehdáž, když bývá u prostřed ovec svých rozptýlených: tak shledávati budu stádo své, a vytrhnu je ze všech míst, kamž v den oblaku a mrákoty rozptýleny byly.
Kao što pastir traži stado svoje kad je kod ovaca svojih raspršenih, tako ću tražiti ovce svoje i oteću ih iz svih mesta kuda se raspršaše kad beše oblačno i mračno.
Den temnosti a mračna, den oblaku a mrákoty, jako záře jitřní rozprostřená po horách: Lid mnohý a silný, jemuž rovného nebylo od věků, aniž po něm kdy bude až do let národů i pronárodů.
Dan, kad je mrak i tama, dan, kada je oblak i magla; kako se zora razastire povrh gora, tako ide narod velik i silan, kakvog nije bilo otkad je veka niti će ga posle kad biti od kolena do kolena.
Den rozhněvání bude ten den, den úzkosti a trápení, den zpuštění a to hrozného, den temnosti a mračna, den oblaku a mrákoty,
Taj je dan, dan kada će biti gnev, dan, kada će biti tuga i muka, dan, kada će biti pustošenje i zatiranje, dan, kada će biti mrak i tama, dan, kada će biti oblak i magla.
Když pak on ještě mluvil, aj, oblak světlý zastínil je. A aj, zavzněl hlas z oblaku řkoucí: Toto jest ten můj milý Syn, v němž mi se dobře zalíbilo, toho poslouchejte.
Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; Njega poslušajte.
I stal se oblak zastěňující je, a přišel hlas z oblaku, řkoucí: Tentoť jest ten Syn můj milý, jeho poslouchejte.
I postade oblak te ih zakloni; i dodje glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni; Njega poslušajte.
A když on to mluvil, stal se oblak, i zastínil je. Báli se pak učedlníci, když oni vcházeli do oblaku.
A dok On to govoraše dodje oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zadjoše u oblak.
I stal se hlas z oblaku řkoucí: Tentoť jest Syn můj milý, jeho poslouchejte.
I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni, Njega poslušajte.
I pohleděl jsem, a aj, oblak bělostkvoucí, a na tom oblaku seděl podobný Synu člověka, maje na hlavě své korunu zlatou a v ruce své srp ostrý.
I videh, i gle, oblak beo, i na oblaku sedjaše kao Sin čovečiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.
A jiný anděl vyšel z chrámu, volaje hlasem velikým na toho, kterýž seděl na oblaku: Pusť srp svůj a žni; nebť jest přišla tobě hodina žni, nebo již dozrala žeň země.
I drugi andjeo izidje iz crkve vičući velikim glasom Onome što sedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žnji, jer dodje vreme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko.
I spustil ten, kterýž seděl na oblaku, srp svůj na zem, a požata jest země.
I Onaj što sedjaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.
0.19637894630432s
Preuzmite našu aplikaciju sa rečnim igrama besplatno!
Povežite slova, otkrijte reči i izazovite svoj um na svakom novom nivou. Spremni za avanturu?