Když jsem viděla Olivii, jak prochází uličkou v kostele, tak zmrzačenou artritidou, pomalu, krok za krokem, opírající se o hůl, moje srdce...
Kada sam videla Oliviju da ide ka sredini crkve, tako obogaljenu artritisom, krecuci se tako sporo, svakim korakom odmerenim, podupirujuci se štapom, moje srce...
No, se svou artritidou už jsem prostě nemohla žít sama.
Nisam više mogla živjeti sama, zbog svog artritisa.
Víte, myslím si, že ten stařík, s revmatoidní artritidou typu 3 FNS 2, by tak daleko za 10 sekund nikdy nedošel.
Znate, razmisljao sam... Taj starac koji boluje od reumatoidnog artritisa, nikada ne bi mogao preci to rastojanje za 10 sekundi.